Nedostajes
Prokleta noc nikako da prodje. I kada sve izbrojem,zadnjih 6 sati mi ne izlazis iz glave. Koliko god bih volela da si ovde,da si sa mnom-nema te i nisi. Nikada neces ni biti sa mnom. Gledam tvoje slike,slike sa drugim devojkama i vidim onaj prelepi osmeh i pitam se: Sta one to imaju sto ja nemam?Koja je razlika izmedju nas?Bar sam odgovor nasla na svoja pitanja. One imaju tvoju paznju i tvoj osmeh. A razlika je ta sto te one ne vole-niti ce te ikada voleti kao ja. Ne znam zasto mi je trebalo da se zaljubim. Sada ne bih svakog trenutka plakala, ne bi mi ovako nedostajao...Sada bih bila sa nekim drugim deckom, mozda ipak samo sa drustvom...al ne vredi, nedostajes. Tako mi prokleto nedostajes!Iz dana u dan NEDOSTAJES!!!!!!!!!!!!!!! I plasi me da nikada neces znati taj osecaj, nikada neces razumeti koliko boli, koliko mi znacis. Kao da se delim na dva dela kao da je neko poceo da mi kida srce i lomi ga,a na grudima kao da stoji kamen koji nikako ne mogu da podignem. Koliko god da se trudim,da odem negde-da zaboravim...ne ide....vec duze od god dana...sta se desava sa mnom????????sta se desava sa mojim zivotom,ako ga uopste vise i imam. Prema tebi sam hladna, svima govorim da mi nije stalo,ali stalo mi je.nedostajes mi i kako to ne vidis?????kako si mogao da zaboravis sve???????kako mozes da imas tako MALO vere u ljubav????zasto te jos uvek volim??????????????????????????????????????????????I opet onaj stari osecaj.Onaj osecaj kada mi maksimalno nedostajes i ne postoji apsolutno nista sto ja mogu da uradim da to popravim, i znam da ces mi stalno nedostajati...
